“Ljubav je lijepa kao riječ i krhka kao zbilja.
Ljubav se nahodi zakrivanjem zbilje u oku onoga koji gleda i pogledu onoga kojega kao sebi ravnog primjećujemo i kojeg u sebi nosimo kao sjećanje na dom. Ljubav je sjećanje, koje uvire u samo sebe, kao čovjek koji se vraća kući nakon dugog putovanja.
Ljubav je i riječ, i uzdah, a prije svega ona je šutnja pred zastrašujućom nepostojanošću vremena. Voljeti se može samo jednom, jer se i živjeti može tek jedanput – ili nijedanput – ali nikada više puta. Jer riječ ljubavi nije svečana objava bogova, već razotkrivanje mesa i krvi i kostiju ljudskih, tamo gdje čovjekova granica jest tijelo, usprkos mjeri božanskoj kojom stremimo k prividnoj beskonačnosti neba.
Ljubav su riječi izrečene bez razmišljanja, kao misao bez traga, kao život koji se ponavlja u nama kao početak i kraj u jednom. U ljubavi smo kretanje u krugu.”
Ines Lukin
Photo by rikka ameboshi from Pexels
